април 25, 2024
Valjevo

Ukoliko poskupi struja pola privrede neće moći da radi

Podelite post:

Foto:Unsplash.com

Država je krajem prošle godine predložila Elektroprivredi Srbije jedinstvenu cenu struje za privredu od 75 evra po megavat času. Ova odluka trebalo bi da važi za period snabdevanja do 30. juna 2022. godine, a kako se bliži istek ovog roka u javnosti se sve češće pominje da trenutna cena nije održiva na duže staze i da sledi dodatno poskupljenje.

Postavlja se pitanje koliko bi nova, viša cena struje koštala privredu? Da li će firme moći da opstanu uz dodatne troškove ili će ovo biti značajan udar na njihovo poslovanje?

Kako kažu privrednici, eventualno novo poskupljenje bilo bi realnost izazvana objektivnim okolnostima na koje će svi morati da se prilagode. Takođe, navode, da država i dalje mora da ima funkciju ublažavanja poskupljenja – „inače ćemo svi imati probleme“.

Do ovakvog scenarija je, došlo delimično zato što su država i Elektroprivreda Srbije (EPS) bili neaktivni u proteklom periodu, kao i da je trebalo da se više oslone na domaću proizvodnju struje, pre svega iz hidropotencijala, energije vetra, kao i solarne energije koja je isplativija.

Baš zbog toga ocenjuje da su u nekom momentu „zadremale“ obe zainteresovane strane – kako država, tako i privreda. Ali, on dodaje i da je privreda racionalna i da će svaku promenu u inputu prepisati na cenu krajnjih proizvoda. Država je, pak, propustila određene prilike.

„Država i EPS su imali potencijal za investiranje i to je moralo da se uradi, a prilika je popuštena. Mi smo imali nekoliko velikih hidroprojekata koji nisu realizovani, a koji bi potpuno promenili situaciju“, podseća Spasojević.

Foto: Pexels.com

Proizvodnja struje iz hidro izvora, kako kaže naš sagovornik, košta 20 do 30 evra po megavat času, a mi smo u poslednje vreme uvozili struju po ceni od 200 do 250 evra. To, prema njegovom mišljenju, „dokazuje kratkovidost države“.

Ipak, i pored toga, Spasojević šansu vidi u postavljanju solarnih panela na krovovima, uz intenziviranje i ubrzanje procesa dobijanja dozvola za preduzeća koja bi se bavila ovim poslom, kao i za korišćenje energije vetra. To bi, istovremeno, bio i korak ka rešavanju naših obaveza prema međunarodnim ugovorima poput Pariskog sporazuma i Sofijske deklaracije, a vrhunac tog procesa bio bi da Srbija do 2050. godine bude „carbon free“ zemlja. Sve ovo, kaže on, predstavlja vrlo zahtevan i izazovan poduhvat.

„U tom procesu koji će trajati desetak ili čak 20 godina država će morati da bude amortizer, kako se ne bi zatvarala privreda. Dakle, ukoliko cena struje bude 150 ili 170 evra, ja mislim da pola privrede neće moći da radi„, ističe naš sagovornik.

Privrednicima, prema rečima Toplice Spasojevića, svakako ostaje uslovno rešenje u vidu podizanja cena, ali se zato javlja problem ukoliko konkurenti iz drugih zemalja to ne urade, jer ćemo gubiti tržište. On podseća i da je prošle godine cena struje skočila, kao i da sada imamo rat u Ukrajini koji predstavlja opasnost za snabdevanje gasom i naftom, uz nezavidnu poziciju Srbije pred odlukom o uvođenju sankcija Rusiji.

Prema njegovim rečima, sada jeste realno da cene struje skaču, ali prošle godine nije bilo opravdanja za tako nešto.

„Mislim da se već tada spremala energetska transformacija i prebacivanje na više cene energenata. Dakle, ušli smo u viši sloj sa cenama da bi se uključili neki obnovljivi izvori, da bi se uključo LNG (Tečni naftni gas – Liquefied natural gas) koji do sada nije bio konkurentan ruskom“, naglašava Spasojević.

Dugoročno gledano Srbiji, kaže on, predstoji velika konverzija iz postojećih termokapaciteta koje ćemo morati potpuno da zaboravimo do 2050. godine i pređemo na obnovljive. Međutim, na tržištu je zbog rata u Ukrajini došlo do situacije da se i zemlje vodilje poput Nemačke okreću termoelektranama, što je slučaj i sa Grčkom.

Uprkos ovakvim tendencijama, Toplica Spasojević kaže da nas čeka proces dekarbonizacije, kao i da mora da se odredi svaka pojedinost kada je reč o energetskoj efikasnosti, što će uštedeti od 20 do 30 odsto energije u domaćinstvima.

Pored toga, on podseća i na računice Ministarstva energetike i rudarstva koje kažu da možemo da pokrijemo 10 gigavata energije ako postavimo solarne panele na krovovima što je, dodaje, ekvivalentno energiji koja se proizvede u pet hidroelektrana Đerdap.

„Legislativa ide u tom pravcu, dosta je toga odrađeno, ali mora da se pojednostavi i da se daju stimulacije preduzećima i pojedincima“, zaključuje Spasojević.

Pratite nas i delite na društvenim mrežama “Portal-valjevonadlanu.rs“

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

X