Nakon više decenija odlaganja otpada i dugogodišnje borbe građana za zatvaranje valjevske deponije, ostalo je pitanje da li je njenim zatrpavanjem problem zaista rešen ili je samo sklonjen od očiju javnosti. „Problem je zatrpan, ali nije rešen” – poruka je koja najbolje oslikava zabrinutost stanovnika okolnih naselja, ali i potrebu da se, pored provere kvaliteta sanacije, konačno počne razmišljati o budućnosti ovog dela grada.
Za građane koji su godinama živeli uz neprijatne mirise, prašinu, dim i svakodnevno prisustvo kamiona, zatvaranje deponije predstavljalo je dugo očekivano olakšanje. Ipak, zatrpavanje otpada nije otklonilo njihovu zabrinutost zbog mogućih posledica po zdravlje ljudi, podzemne vode i Kolubaru. Ostalo je i pitanje koliko je sanacija kvalitetno izvedena i da li su preduzete mere dovoljne da se spreče dugoročni rizici po životnu sredinu.
voditeljka radionice Kristina Cvejanov
Upravo zbog toga, kao prvi korak nameće se potreba za nezavisnom proverom izvedenih radova i procenom mogućih posledica koje bi zatrpani otpad mogao da ima u budućnosti. Tek na osnovu takvih nalaza moglo bi se odlučivati o daljoj sudbini deponije – da li je moguće njeno potpuno uklanjanje ili bi postojeći prostor mogao da dobije novu, bezbednu i korisnu namenu.
Jedna od ideja jeste da se nekadašnje smetlište, ukoliko za to postoje uslovi, pretvori u zelenu površinu sa parkovima, sportskim terenima i sadržajima za rekreaciju. Time bi prostor koji je decenijama predstavljao izvor neprijatnosti mogao da postane mesto okupljanja, odmora i svakodnevnih aktivnosti građana.
Međutim, za poboljšanje kvaliteta života stanovnika ovog dela Valjeva ne mora se čekati konačno rešenje za samu deponiju. Kao jedan od konkretnijih i ostvarivijih predloga izdvojilo se uređenje priobalja Kolubare, od prostora deponije prema gradu, uz formiranje pešačkih, trim i biciklističkih staza, kao i prostora za šetnju kućnih ljubimaca.
Takvo uređenje omogućilo bi građanima da reku i njeno priobalje ponovo koriste za svakodnevne aktivnosti, ali i da se biciklom lakše kreću prema centru grada. Prvi korak mogao bi da bude pokretanje građanske inicijative za čišćenje ovog prostora, uvođenje komunalnog reda i veće angažovanje nadležnih inspekcijskih službi.
Pored pretvaranja prostora u zelenu zonu, postoji i druga mogućnost – njegovo energetsko iskorišćavanje. Među idejama koje su razmatrane nalaze se prikupljanje deponijskog gasa i njegovo korišćenje za proizvodnju energije, postavljanje solarnih panela, kao i izrada stručne studije koja bi pokazala koliko su takvi projekti tehnički i ekonomski opravdani.
Iako se ova dva pravca razlikuju, zajedničko im je nastojanje da prostor nekadašnje deponije prestane da bude simbol zagađenja i dobije novu namenu. Da li će to biti zelena oaza namenjena građanima ili lokacija za proizvodnju energije, zavisiće pre svega od rezultata provere sanacije, stručnih procena i odluka nadležnih.
Posle višedecenijske borbe za zatvaranje deponije, pred građanima i nadležnim institucijama sada je novi izazov – da se utvrdi šta je sanacijom zaista postignuto i kako ovaj deo Valjeva može da postane zdravije, bezbednije i uređenije mesto za život.
O ovim mogućnostima razgovaralo se tokom radionice “Pogled u budućnost koja je održana prošlog četvrtka u restoranu “Zdravljak” u parku Pećina sa namerom da se građani uključe u razmišljanje i odlučivanje o budućnosti ovog prostora.
Događaj je organizovan u okviru projekta „Deponija 2.0 (Od blokade do monitoringa) – Građanski nadzor i inicijativa za transparentnu i zakonitu sanaciju nesanitarnog smetlišta (deponije) u Valjevu“, koji realizuje Udruženje „Lokalni odgovor“.
Ove aktivnosti su deo EKO-SISTEM programa koji realizuju Mladi istraživači Srbije, a podržava Švedska.
Lokalni odgovor


Leave feedback about this